Zbunjujuća situacija...
Ovi praznici su mi užasno čudno počeli. Za početak,bilo mi je čudno što nisam u "Jazbini" s Fredom i njegovom obitelji... Ove godine sam,nakon poprilično vremena,odsjela kod tete.
Vrijeme mi je prolazilo užasno sporo i bilo mi je katastrofalno dosadno. Sve dok nisam dobila pismo. Bilo je od Marca. Jako sam se razveselila našem susretu. Pošto danima nisam izlazila iz kuće,dosta vremena mi je oduzelo spremanje. Kad sam se na kraju skockala i obukla svoj najdraži narančasti kaputić,veselo sam bacila letiprah u kamin te se prebacila u "Zakutnu ulicu".
Tamo me spremno dočekao Marco noseći veliku krletku s ogromnom mašnom.
Dobila sam sovu!!! Već neko vrijeme sam se spremala kupiti je ali nikako nisam našla vremena.
Objeručke sam prihvatila krletku.
"Joj,stvarno hvala,oduševljena sam... Ali nisi trebao trošiti toliki novac..."-rekla sam posramljeno mu pružajući malenu vrećicu u kojoj je bila kutija sa Slytherinskim lančićem.Doduše,i ja sam taj lančić skupo platila,ali sova je ipak sova. Nazvala sam je Snowy jer je bila sniježno-bijela.
"Joj,daj Irma,ne pričaj gluposti,znam ja da ti voliš pernate životinje"-posprdno se nasmijao.
"Ha ha"-sarkastično sam mu se nasmiješila.
"A gdje ti je tvoj Steven?? Nadam se da on neće imati onakve ispade kao tvoj kukuruzni..."-rekao je previjajući se od smijeha. Na to sam se zacrvenila a još mi je neugodnije bilo kada sam shvatila da smo upravo stajali kraj Fredove trgovine. Na vratima je stajao George.
"Ej Irma,kako si?"-doviknuo mi je.
"Bok,ma..Dobro..Recimo..."-rekla sam nevoljko ogledavajući se ne bih li vidjela je li i Fred u dućanu. George je očito primjetio moje silno naginjanje da vidim ima li koga iza njega (što je bilo gotovo nemoguće jer čovjek ima skoro 2 metra a ja sam visoka bijednih 165 cm)
"Ne moraš se brinuti,Fred je u Jazbini"-odvratio mi je.
"Ma ne...Nisam to..."-pokušavala sam nešto promucati ali me prekinuo: "Gle Irma,ne trebaš ti nikome polagati račune..Stvari jednostavno ne funkcioniraju kao i prije i to je ok.Ne trebaš se ti sad tu skrivati."-govorio je cijelo vrijeme gledajući u Marca kojeg nije baš previše volio.
"Samo se ti tu šeći sa svojim dečkom."-nasmijao se. I Marco i ja smo se također počeli smijati.
"Molim? Pa nismo mi zajedno,nije meni Marco dečko."-rekla sam još uvijek se blesavo cerekajući.
Marco se isto tako smijao protiv svoje volje jer je oduvijek govorio kako Weaslyima raste ego što se više smiješ onome što kažu. Iako se na njemu vidjelo da jedva čeka da taj razgovor završi i da konačno odemo nekamo nešto popiti.
"A da? Nego tko je onda?"-zainteresirano je upitao George kojeg očito moje provale smijeha nisu smele s misli.
"Ja sam joj dečko."-začula sam iza sebe i ugledala Stevena. Moram priznati da mi je bilo neugodno,što pred Marcom,što pred Georgeom.Tako da sam mu nevoljko (iako to nisam pokazivala) prišla i strastveno me poljubio. Baš usred poljupca ugledala sam ni manje ni više nego Freda koji se upravo aparatirao pred trgovinu.
"Krasno"-pomislila sam i naglo se odvojila od Stevena koji je također ostao zbunjen mojim postupkom.
Mislim,koja situacija,to se ne događa normalnim ljudima. Njih četvero...Svi su zurili u mene; Fred,George,Marco i Steven.Ja sam ih samo zbunjeno gledala i okrenula se prema gomili u kojojo sam ugledala Doru,Almu,Agathu i Keiru. Potrčala sam prema njima da se maknem od njih. Steven i Fred su pošli za mnom...
Snow (Hey oh)
Iza mene je stajao Steven. Nisam mogla vjerovati. Inače,Steven je kapetan naše metlobojske ekipe,na 7. je godini. Bila sam iznenađena zbog toga jer smo oduvijek bili samo (ne)prijatelji. Uvijek smo se svađali na treninzima i o mojem neredovitom dolaženju.
Zastala sam i nasmijala se.
"Hm...Moram priznati da te nisam očekivala."-rekla sam kroz smješak.
"A ja moram priznati da niti ja nisam ovo čekao,niti planirao,zapravo sam tek shvatio da nešto osjećam sad kad si otišla."-cijelo ovo vrijeme nisam mogla vjerovati da to on govori.
"Znam da ti imaš nešto s Fredom i ne bih sad tu ništa htio prekidati,samo...Nisam to mogao držati samo za sebe"-pogledao je prema dolje kao da mu je neugodno " Znam da je sve ovo glupo..."
Ja sam se cijelo vrijeme smješila širokim osmjehom jer je ovo bilo potpuno neočekivano.Odjednom me lupio neki,ne znam,znate onaj osjećaj kad izgubite osjećaj postojanosti i nije vas briga što radite i kakve bi posljedice mogle biti? Znala sam da s Fredom ne može biti isto kao i prije jer je prekompliciran cijeli naš odnos. Tako da,jednostavno,dok je on pokušavao složiti rečenicu koja je imala neki smisao,ja sam jednostavno došla do njega: " Ej,ma sve je ok...S Fredom je gotovo..."-podigao je glavu i pogledi su nam se sreli. Gledali smo se tako neko vrijeme,vjerujem da ni jedno od nas u ovo ne bi vjerovalo da nam je ovo netko rekao da će se dogoditi prije tjedan dana.
Počeo je padati snijeg a mi smo se poljubili. Bilo je stvarno prekrasno,nisam to prije mogla niti zamisliti.
Poslije smo još otišli na pivoslac kod "Tri metle". Tamo su bile Lana i Keira koje su mi se cijelo vrijeme podsmjehivale.
Odlučila sam ih ignorirati.Baš kad me Steven zagrlio,u "Tri metle" su ušli Ron i Harry.
Ron je ostao gledati i zinuo je valjda tako jako da mu je čeljust dosegla pod. To stvarno nisam mogla ignorirati. Vjerujem da nije ni Stevenu bilo svejedno. Tužno sam pogledala Rona koji je par trenutaka kasnije samo uvrijeđeno sjeo na stol. Točno se vidjelo da cijelo vrijeme s Harryem komentira kao što ja radim Fredu. Svi me osuđuju. Nitko se nikad nije pitao je li meni lijepo biti u takvoj vezi? Da se s nekim čujem dva puta tjedno i to samo zato što ja prva pošaljem pismo...Nije fer prema meni.
Steven mi je rekao neka se ne obazirem ali mi je stvarno bilo teško pa sam ga zamolila da odemo.
Vratili smo se u Hogwarts i otišli u šetnju sada već snježnim perivojem.Putem smo još sreli i zagrljene Marca i Dante. Dante je široko razrogačila oči jer jednostavno nije mogla vjerovati. U sljedećem trenutku već mi je dala smješak podrške što mi je zaista puno značilo. Marco se malo zlobno smijao,ali ništa previše čudno za njega...
Kasnije je počela mećava pa smo se htjeli ne htjeli morali vratiti svatko u svoju društvenu.
Dugo smo se ljubili na rastanku ali smo vidjeli Filcha kako nam se opako približava pa smo se ipak malo požurili...
U sljedećem trenutku,odmah pri ulazu u društvenu Isabell i Dora su me napale pa smo sjele ispred kamina da im sve ispričam...
Nešto...hm...neuobičajeno...
Prvo sam mislila da se neću prilagoditi,zaista. Znala sam to jer uvijek kada sam s Fredom slučajno zavirila u Društvenu Gryffindora svi su glasno uzdisali i kolutalo s očima.
Sada sam se sprijateljila s većinom iako se još uvijek ne osjećam kao doma... Najlijepši trenuci su mi bili oni provedeni s Keirom,Agathom i Friollom,uvijek smo se ludo zabavljale...Pa čak i pri pisanju zadaća.
Sada sam se sprijateljila s Isabell i Dorom. Njih dvije su totalno lude otkačene cure...S puno ljubavnih ugriza po vratu.. 
Ja sam razmišljala o tome kako sam ja dosta puta imala ljubavne ugrize ali nikad nikog nisam "ljubavno grizla",lol... 
Morat ću to uvježbati...
Dosta sam vremena također provodila s bratom s kojim se baš nisam imala prilike toliko često viđati...
A kad već prepričavam moram ispričati i što mi se...hm,pa sad,kolko tolko zanimljivo dogodilo.
Kao i svako jutro prije nastave ležala sam u krevetu i mislila na to kako se moram već jednom izvući iz tog kreveta i pokrenuti se malo..Bilo je teško jer moram priznati da su Gryffindorske spavaonice puno toplije od Slytherinskih. Ležala sam tako u polusnu dok nisam čula histerično Dorino hihotanje.
Iza baldahina su provirile Dorine tamne i Isabelline svijetle oči ispunjene entuzijazmom.Ja sam samo protrljala oči a one su (obje) već uzele zamah i bacile se na moj krevet.
U ruci su imale pismo koje je bilo oslovljeno na mene. Nasmijala sam se kao da mi je neugodno i primila ga u ruke... Nakon što sam brzo pogledom preletjela rečenicu poklopila sam ga i stisnula uza sebe da ga sakrijem od zantiželjnih pogleda. Rekla sam da je od tete na što su se one bezobrazno nasmijale i počele mi otimati pismo. Na kraju su ga uzele i počele na glas čitati: Draga Irma!Htio sam ti reći...-" da,ovo je sigurno od tvoje tete,kad je ona promjenila spol? "-zločesto je prokomentirala Dora... Nije mi baš bilo neugodno,samo malo neuobičajeno da mi netko tako šalje pisma.
Pogotovo me iznenadilo što je taj netko anoniman. Nakon što su cure to isto pismo pročitale na stotinu načina glumeći raznim glasovima razne dečke sjele su u društvenu i mozgale tko bi to mogao biti.
Na kraju pisma je pisalo da bi se volio naći sa mnom u Hogsmeadu jednom prilikom,tj.,preciznije u 9 sati ako sam slobodna. Morala sam ovo ispričati prvom prilikom Agathi i Keiri koje su se također čudile anonimnom "obožavatelju".
Prvo nisam znala jel bi bilo u redu ta do učinim jer sam još uvijek s Fredom,ali kasnije sam ipak odlučila otkriti tko je to jer to nije nužno ljubavni sastanak.
Spremila sam se i otišla s Dorom i Isabell kod "Tri metle" oko osam da malo još s njima popričam i da mi budu podrška...
Nisam se baš nešto previše spremala; obukla sam svoje najdraže i nezamjenjive levisice 501 i neki pulover. Preko je išla moja nova tamno plava pelerina....Mislim,ovo su nevažni detalji ali moram i s njima malo gnjaviti...
Pošto smo se dogovorili na ulazu u Hogsmeade,otišla sam 5 minuta ranije do tamo jer ne volim kasniti.
Nisam dugo čekala kada sam čula da je netko viknuo za mnom: "Ej,Irma!"
Čula sam dobro poznati glas i naglo se okrenula...
Promjene
Moj život je kao i svaki drugi. Nije prepun zanimljivosti koje se događaju iz dana u dan...
S tom mišlju se tješim kada pomislim na to da je šteta što baš moj život sliči nekoj jeftinoj sapunici...
Mislim da moja veza s Fredom polako puca,ne znam što se to dogodilo s nama...U zadnje vrijeme se jako rijetko viđamo,a i naše dopisivanje se svelo na tjedno javljanje u kojem opisujemo što ima novog...
Nije to više isto,fali mi ono od prije... Fali mi ta njegova zaigranost i onaj njegov pogled kojim me nekada gledao... Osjećam se potpuno usamljeno,kao da nemam niti jednog normalnog prijatelja...
Pogotovo sada kada sam...ma što vam sad to pričam,moram početi od početka...
Bili smo u Velikoj dvorani na svečanoj večeri i baš kad sam pomislila da će to biti još jedna dosadna večera,prof. McGonnagall je započela svoj govor kao ravnateljica Hogwartsa.
Da ojačamo kao skupina,cijeli Hogwarts,par učenika će zamjeniti domove,ali samo privremeno,da se upoznaju međusobno i da se razbiju predrasude ako ih ima.
Pošto nikada nisam imala sreće s tim da me u bilo čemu izvuku,nisam se ničemu nadala već sam samo zurila u svoj tanjur misleći na večeru (bila sam jako gladna i umorna od treninga) ...
Tada je zazvonilo ime u mojim ušima: "Agatha Smith"-premjestili su je u Hufflepuffe...Nije mi bilo svejedno jer sam znala da ćemo se sada rjeđe viđati,a ona mi je bila baš draga...
Sljedeće ime nisam čula jer sam isprativši Agathu postala još bezvoljnija,ali kada su me Keira i Friolla sa strane počele gurkati shvatila sam da je riječ o meni. Klobuk koji sam zadnji put imala na glavi pri samom dolasku u Hogwarts glasno je viknuo: Gryffindor!- na mjestu Slytherinskog grba na mojoj pelerini,zasjao se zlatni Gryffindorski lav. Nisam bila niti svjesna situacije kada sam sjela odmah do Mary Matthews. Bila je sretna što sam došla u Gryffindore,napominjem,bila je jedna od rijetkih koji su bili sretni što će u svom domu ugostiti jednu Slytherinku.
Sljedeća je bila Anira koja je iz Gryffindora bila premještena u Ravenclawe- moram priznati da me to nije čudilo jer je cura stvarno jako mudra.
Znam da je Ami prešla u Slytherine zbog čega nije bila sretna...Mislim da će joj Ashlee najviše nedostajati...
A kad smo već kod Ashlee,nije ni ona bila pošteđena; bilo mi je drago što je došla upravo u Gryffindore jer smo sad jedine gošće tako da dijelimo spavaonicu s Mary i Jennifer. S Jennifer si nikad nisam bila dobra a u prilog mi nije ni došlo njezino cinično okretanje s očima kada su mi rekli da sam s njom u sobi.
Za ostale ljude ne znam kamo su otišli niti odakle jer ih ne poznajem.
Uglavnom,prvo mi je bilo drago jer većina Gryffindora su bili zaista dobri ljudi,ali Ashlee je ipak prihvaćenija od mene jer nije Slytherinka. Mary jer svima pokušavala objasniti kako predrasude ne bi trebale utjecati na njihovo mišljenje o meni i ja sam se naravno na to naljutila jer se znam i sama braniti.Iako me nitko baš nije doslovce napadao. Jednostavno su me neki pojedinci ignorirali zbog čega sam se osjećala kao da sam loša osoba. Harry,koji je i sam u zadnje vrijeme povučen,dosta je vremena provodio sa mnom u razgovorima; nekad smo si bili jako dobri. Njega jedinog,uz Mary i Ashlee nije bilo briga što sam Slytherinka...
Sada igram za Gryffindorsku metlobojsku ekipu i moram priznati da mi je užasno čudno...
Najradije ne bih niti dolazila na treninge,ali kao što je naglašeno,osvojeni bodovi se bilježe mom pravom domu,ne Gryffindorima...Tako da ću se potruditi...
Izvještaji iz Hogwartsa
(na balu za noć vještica bila sam anđeo )
Evo,obećala sam da ću reći nešto malo više o sebi..i..pa,problemima privatne naravi...
Dakle,samo da napomenem da ja u stvari i nemam nekih ozbiljnijih probelma... Još uvijek sam s Fredom 
i super nam je,koliko god se uspijemo vidjeti.
Još uvijek imam iste prijatelje i zbližila sam se s nekim novim.
Školska godina je počela prenatrpana treninzima tako da sam ih (prijatelje) možda i malo zapustila,ali naravno, ne svojom krivnjom.
Rekla bih da je ostalo sve po starom,svi upadaju u nevolje,ja im pomažem (neću o tome koliko uspješno) da se izvuku...
E da,i brat mi je konačno došao u Hogwarts,ali ga je klobuk smjestio u Gryffindore tako da nažalost nismo zajedno. Još uvijek je mali zvrk i već je na piku svim profesorima.
Bilo mi je jako neobično kako je on ispao Gryffindor a ja Slytherin. Moja mama i ja smo jedine u cijeloj obitelji Slytherinke,zašto je to tako,nemam pojma.
Znam samo da ljudi stvaraju lažne predrasude prema tom domu jer nisu svi Slytherini loši,iako ih ima,kao što ima i loših Hufflepuffa,Ravenclawa i Gryffindora.
Sve je zaista neobično,stalno imam neki osjećaj da svemu onome nije došao kraj,ne mogu se priviknuti na ovo razdoblje mira. Je li to uopće pravo razdoblje mira ili samo još jedno zatišje pred oluju?
Nadam se samo da je gotovo sa svim tim. Harry se konačno malo oporavio od onog svega te se nedavno vratio u Hogwarts. Ron i Hermiona su zajedno ( što se stvarno već jednom trebalo dogoditi),ali čini mi se kao da se Harry još uvijek nije izvukao iz depresije. Rijetko ga viđam nasmijanog,uvijek dijeluje jako blijedo i umorno.
Pokušala sam razgovarati s njim tek toliko da razmotrim situaciju,a on mi je davao samo neke kratke odgovore kao da ga nije ni briga za to što ga pitam.
Mary je konačno uspjela ući u metlobojsku ekipu Gryffindora i baš mi je drago zbog toga. Trebali su novu udaračicu tako da se čak bavimo i istim područjem. Rekla je da Harry više nije onako uporan kao prošle godine i da imaju treninge svake prijestupne.
Keira je još uvijek sa Seamusom,a Agatha nekako održava svoju vezu s Tomom koji je završio Hogwarts. Alma... O Alminom ljubavnom životu bi se dalo jako puno pisati,ali mislim da vam nije do toga.
Marco i Dante su zajedno i baš su super par. Nekako se nadopunjuju. Dante je prešla ove godine k nama u Slytherine pa smo se uspjele malo bolje upoznati,a očito se i predobro upoznala s Marcom.
Redovito se dopisujem s tetom koja je sada jako usamljena otkad nema ni Kevina ni mene.
I meni je dosta cijele ove ludnice i jedva čekam božićne praznike...
Povratak
Nakon krajnje iscrpljujućeg ljeta,evo me natrag... Ne znam što bih rekla,ništa,ali stvarno ništa više nije isto kao i prije... Od onog dana kada smo našli pismo na prozoru... Dobra stvar u cijeloj toj priči je ta što smo ipak uspjeli spasiti Kevina,a loša stvar je ta što smo svi zbog toga mogli poginuti.
Bio je to odlučujući dan,dan za opstanak... Pozvali smo Harrya i objasnili smo mu situaciju u kojoj se nalazimo,znao je da će se kad tad morati sukobiti s Voldemortom. I dogodilo se,duel stoljeća.
Bilo je zaista neizvjesno što će se dogoditi jer je Voldemort bio okružen sa smrtonošama sa svih strana.
Ipak,nešto je u njemu ostalo ljudski,i koliko god zao i podmukao on bio,oduvijek je igrao pošteno.
Mi smo sa strane usprkos oštrim Voldemortovim naredbama da se ne miješaju,morali braniti Harrya od razljućenih smrtonoša. Svijetlost iz štapića postajala je sve veća,a napetost neizdrživa,nitko nije znao kako će ovo završiti. Neki su bili ranjeni i ležali na podu,nije nas bilo puno,oko dvanaestak,svi koji smo znali za situaciju i željeli smo pomoći.Svijetlost je ostala na sredini,ne primičući se nijednom kraju.
Ubrzo su obojica pala,i Harry,i Voldemort. Prvo je vladao trenutak jezive šutnje kada su nas smtronoše počele napadati. Zatim smo iza vidjeli odrasle čarobnjake kako se krvnički bore za život. Sva fina krema aurora bila je tamo. I svi su bili podjednako nervozni... Nas petero,koliko je ostalo neranjeno (iako sam i ja bila poprilično izmučena),odvukli smo Harrya izvan tog napuštenog skladišta. Izgledao je kao mrtav,ali su mu se beživotne oči polako počele otvarati. Ostao je ležati tako sve dok nisu po njega došli vidari iz sv. Munga. Smrtonoše su bile poražene. Uz gubitak vrijednog aurora.
****************
Nakon svega toga,počela je nova školska godina,koja nimalo ne sliči ijednoj prethodnoj. Nema više toliko straha,iako su svi depresivni. Dumbledorea,najvećeg čarobnjaka na svijetu,bilo je zaista teško preboljeti. Kao i još neke sitnice,uključivši onu da imamo novog profesora iz Obrane od mračnih sila.
Ime mu je Phil Hogan i najnespretniji je čovjek u cijelom Hogwartsu.
Što se tiče mene,i mog života... Pa.. S tim ću vas gnjaviti u nastavcima...
P.S. Ljudi,ja se najikrenije ispričavam zbog mog izostanka s bloga,ali nisam imala komp. Sestra mi je uzela laptop kad je otišla na faks i nisam mogla pisati. No sad sam konačno dobila novi komp i pokušat ću vam redovitije pisati.... Nemojte se ljutiti...Pozdrav!
Pismo na prozorskoj dasci
Nakon što smo se smjestili u sobu,nisam imala mira,morala sam se javiti Fredu. Tako da sam na brzinu nešto naškrabala i poslala sovu. Nisu prošla ni 3 sata (Marco je već spavao dubokim snom) kad su se ispred mog kreveta stvorili Fred,George i Lucy. Fred me odmah zagrlio tako čvrsto da nisam mogla disati...
"Ovo ti stvarno neću zaboraviti,da ti samo znaš kako smo se brinuli...I tvoja teta je poludjela,poslala je pismo mojoj mami,onda i ona... Nemoj mi to više nikad napraviti... Gdje je Kevin?"-pogledala sam ga i suzdržavala se da ne plačem jer me bilo sram pred Georgeom- " Pa zato i jesam "nestala",ne znam što je s njim...Bojim se da su ga oteli smrtonoše."-na to se Marco probudio.On i Fred se inače nisu baš voljeli,možda zbog Marcovog prezimena ili nešto,uglavnom,nisu si bili baš dobri :" Hey,Weasley..."-tu je htio dodati neki neumjesan komentar ali sam ga ja prijekorno pogledala te je odustao.Iako preko volje...- Što,sad ćete nam se i vi pridružiti...Čovječe,ovo je kao Prstenova družina"-na to je Lucy (Georgeova cura) samo preokrenula s očima i rekla:" Znaš što,Riddle (posebno je to naglasila),ako nemaš smisla za humor,nemoj se ni truditi...Ionako ovo nije takva situacija.Moramo smisliti što ćemo dalje. Ipak,mislim da vam je pametnije da se vratite doma.Pogotovo ti Irma,teta ti je jako zabrinuta"
"Nema šanse"-brzo sam odgovorila dok se još svi nisu počeli s tim slagati-"ne idem nikamo dok ga ne nađem,pa teta bi me ubila,ne mogu joj pred oči..."-tu se ubacio George:"Pa to je čista glupost,pa nisi ti kriva za to..."-tu sam ga prekinula-"Jesam,da sam pazila na njega on ne bi otišao i svega ovoga ne bi ni bilo."-tu je sad počela rasprava na što sam rekla:"Ej,ljudi,shvaćate vi da je oko 3 sata u noći...Ne bi li bilo bolje da se barem naspavamo i ujutro nastavimo "razgovor"?
"Dobro,onda idemo,spakiraj se"-rekao je odlučno Fred.
"Zašto da se pakiram? Pa ne idem ja nikamo"-odvratila sam mu,
"Nego,što,ti bi tu s njim ostala?!"-rekao je krajnje uvrijeđeno na što je Marco djelovao kao da se ludo zabavlja.
"Ne,nego nema smisla da propadne novac,već smo platili ovaj hotel"-rekla sam glasno da me ne prekine.Tu više nije imao argumenata,ali ljubomora je bila jača od njega-"Dobro,onda mi nema druge nego da ostanem ovdje s vama...George,ti i Lucy se možete aparatirati u Jazbinu i recite mami da je Irma dobro i sve to za Kevina."-tu se smjestio na krevet.Iako sam znala da nema razloga za ljubomoru,laskalo mi je što mu je ipak stalo-"No,dobro..."-rekla sam i sjela na krevet.
"Dobro,ali Fred,mama će poludjeti ako ne dođeš s nama."-rekao je George.
"Baš me briga,punoljetan sam,mogu raditi što hoću"-rekao je Fred glasom kako malo dijete koje se svađa.George je sam smijehom u glasu rekao:"Sad zvučiš kao Percy..."posprdno se nasmijao,primio Lucy za ruku i nestao...
Zatim sam legla pored Freda i zaspala u njegovom zagrljaju
Jutro je brzo svanulo.Odšetala sam do prozora da vidim kakvo je vrijeme vani i zamijetila pismo na prozorskoj dasci.Uzela sam ga u ruke i pročitala...U tom trenutku mi je pismo od drhtaja ruke ispalo.Kada sam se sagnula da ga uzmem,Marco i Fred su već bili budni.
"Kevin...Kevin je kod smrtonoša,ako ga želimo natrag,moramo se naći s njima...I dovesti im Harrya...."-rekla sam tiho.
P.S. nije me dugo bilo jer sam bila na moru...Opet idem oko 20.8 ali se nadam da ću napisati do tada još koji post.Nastojat ću nadoknaditi vaše priče,zato se nemojte ljutiti ako ne pohvatam sve... :=)
U tišini londonske noći...
Tako smo Marco i ja krenuli u tu potragu...Isprva nismo znali gdje bi tražili stoga smo se naguravali po cesti...Kako me gurnuo,popiknula sam se preko rubnika i pala na pod.Nisam jako zviznula,ali dovoljno da se natučem...Ustvari,ništa mi nije bilo...
"Jesi dobro?"-upitao me Marco očito osjećajući krivnju...Ulice su bile puste,stajali smo baš ispred botaničkog vrta.Nigdje nikoga...Nisam mu mogla odgovoriti...Samo sam ga pogledala i suze su mi potekle...Zagrlio me,nisam znala da je baš tako dobar...
"Smiri se,no,naći ćemo ga..."-tješio me...Tada sam ja onim svojim užasnim tihim cendravim glasićem upitala:"A kako znaš..Možda je već i mrtav..."-tiho sam zajecala..."A tako sam se veselila što će ove godine krenuti u Hogwarts..."-tu me Marco pomalo ljutito pogledao:"Irma...Ja tebe stvarno ne kužim...Pa sve će biti ok,daj se malo opusti..."-znala sam da ima pravo,ali nije on taj kojemu je nestao mlađi brat...Ipak,mogla sam ga shvatiti zbog svega što se dogodilo njemu,i to sve samo zbog imena...Sva sreća,on je živio kod udomitelja siguran od okrutnog svijeta ogorčenih čarobnjaka i vještica...
Ustala sam se,obrisala suze i nastavila hodati.Oboje smo šutjeli.Razmišljala sam o Fredu.Nedostajao mi je...
Moje maštanje prekinuo je Marco:"A gdje ti misliš spavati? Mislim,teško je da ćemo usred londonske noći i bez galeona u džepu naći neki dobar smještaj...Mislim,u Zakutnu definitivno ne možemo,previše nas ljudi poznaje,a i nije baš sigurno..."-sada sam ja malo razmislila:"Čekaj,ali ja imam još bezjačkog novca,funti,ne znam jel dosta..."-posegla sam u džep i zbrojila novac te naglas rekla iznos:"Marco? Jel se ti kužiš u to?? Jel 20 funti puno??"-Marcu su se zasjajile oči :"Irma,to ti je cijelo bogatstvo,imamo dovoljno da si nađemo pošteni hotel..Ali bezjački..."-tu sam osjetila naglo uzbuđenje...Mislim,istina je da sam se oduvijek divila bezjacima,ali nikada nisam mogla niti pomisliti da ću doživjeti nešto slično...Ipak,nisam htjela da Marco pomisli da sam luđakinja stoga sam glas promijenila na umjeren flegma :"Da,mislim,kad već nemamo drugog izbora..."-i tada smo krenuli u potragu...
"Joj,daj pogledaj,ovaj mi se čini ok"-prstom sam uprla u jedan od hotela...
"Irma,očito me nisi skužila..Rekao sam da si možemo priuštiti normalan smještaj,a ne Savoy.."-grohotom se nasmijao:"Nismo baš toliko bogati."-uzdahnula sam i osjetila se pomalo glupom...Kakav je to hotel?No nisam htjela postavljati suvišna pitanja nego sam i dalje nastavila pogledom tražiti hotele.
"Gle,ovaj mi se čini pravi za nas"-prekinuo me od traganja Marco...
"Pa...Nije loš,idemo vidjeti kako je unutra"-rekla sam odmjeravajući zgradu na koju mi je Marco pokazao.
Ušli smo unutra kada nas je neka recepcionerka naših godina "ljubazno" upitala: "Kaj sad oćete ,u ovo doba??"-govorila je poput neke nepismene seljakinje...
"Tražimo sobu"-odgovorila sam malo povisujući ton.Marco ju je cijelo vrijeme mjerkao jer je,premda je bila neka neuka seljanka,bila vrlo zgodna za svoje godine (čitajte:bila je našminkana i obučena ko neka zadnja prostitutka)
"Ma dajte,niste valjda pobjegli od kuće??"-upitala je zainteresirano.
"Ne,bez brige,samo ti nama daj sobu"-odgovorila sam prije nego što je stigla postaviti još koje glupo pitanje.
Odvela nas je do sobe i usput smo saznali da se zove Christie.Prije nego što nam je otključala sobu samo je još nešto promrmljala u stilu :"Ali pazite se,siguran sex je najbolji sex..."-ja i Marco smo se u tom trenutku pukli smijati dok nas je ona samo čudno gledala kao da je rekla nešto krivo,ali nije ona bila kriva,možda je to tako i dijelovalo.Očito je krivo shvatila našu silnu potrebu za sobom... :) (ja sam se samo htjela pošteno naspavati)
Marco Riddle,čovjek od povijerenja...
Plakala sam odo olakšanja,barem sam znala da je živ.Bilo je čudno hodati bez Kevina sa strane.Vratila sam se u restoran i tiho prošatala Katie :"Nigdje ga nema,sve sam pretražila"-samo me tužno pogledala i zagrlila.
Izašle smo iz restorana bez riječi.Zatim smo srele Marca iz Hogwartsa.Upravo onog za kojeg se priča,zapravo zna,da mu je Znaš-već-tko otac...Lecnula sam se,ali on nam je prišao da nas pozdravi :" Bok cure,što tu radite same?U ovo doba,čuo sam..."tu sam ga prekinula svojim ispadom:"Naravno da i je nesigurno kada su prijatelji tvoga dragoga tate pobili sve tu ljude...I još mi je i brat nestao"-spustila sam pogled.
Malo je šuti i rekao:"Oprosti,stvarno,nisam znao,ne trebaš me napadati zbog toga..."-tu se javila Katie,glas razuma:"Joj,daj ga pusti na miru,kao da mu nije već dosta teško zbog toga.Pa nije on kriv za ovo sve...".znala sam da govori istinu,ali morala sam nekoga optuživati,samo ne sebe...
Ali nisam htjela biti bezobrazna:"Da,znam,ali kad mi sve ovo tako teško pada,moram naći Kevina...Oprosti,molim te,nisam smjela onako reagirati.."-vidjelo se da mu je laknulo:"Ma dobro,razumijem te,sve ok,nemaš frke"-zatim je zavladala neugodna šutnja koju sam morala nečim prekinuti :" Nego...Kamo si se ti uopće uputio,već je skoro mrak,nije ti baš sigurno na cesti..."-izbjegavajući moj ili Katien pogled odgovorio je :"Pa..Ništa posebno,evo,tu se malo šećem i sad sam naletio na vas"-rekao je vedrim glasom,ali Katie mu je odmah na to rekla:"Stvarno si odabrao lijepo vrijeme za šetnju,okolo smrtonoše haraju gradom,ali ti si ipak Marco Riddle,zašto bi to tebe brinulo."-izustila je ovu rečenicu s ogromnom dozom sarkazma u glasu :"Mislim da bi ti bilo bolje da pođeš doma,ako mene pitaš..."-na to je,još uvijek zvučeči kao da se izmotava rekao:"Ma ne,nemam ja što doma raditi,još ću se tu malo smucati...Iskreno,ne želim se uopće vratiti,i nije mi u planu,samo sad moram naći neki smještaj,doma je neizdrživo,svi su stalno pod nekom strepnjom oko mene..."
Nisam dugo razmišljala pošto mi je bio jedan od boljih prijatelja s moje godine:"Ako je stvarno tako,pa odi s nama,možda nam pomogneš naći Kevina,ja se ionako ne mogu vratiti doma prije nego što ga nađem"-tu sam ga pogledala upitnim pogledom,a on mi je samo uzvratio zadovoljnim smješkom.
Laknulo mi je,ali sve to je prekinula Katie;"Kako to misliš,ne možeš se vratiti doma prije nego što ga ne nađeš...Pa vani je opasno,zaboga...Kevin će se sigurno vratiti,ako već i nije."-tu ju je Marco prekinuo s pomalo zlobe u glasu:"To kaže prava Gryffindorka,oličje hrabrosti i odanosti prema prijateljima...".na ovo se Katie zacrvenila.Moram priznati da sam i ja bila pomalo razočarana kad je rekla:"Ma vas dvoje ste ludi,radite što hoćete,ja se idem javiti tvojoj teti!"-okrenula se na peti i krenula ulicom.Povikala sam za njom:"Radi i ti što hoćeš,ali bit će ti žao!-nije me baš doživjela...Razočarano sam uzdahnula i okrenula s očima...
"Izgleda da ćemo ga morati sada sami potražiti..."-tiho sam rekla:"Ako ne želiš,shvatit ću,ali ja ga jednostavno moram naći,pa makar se ne vratila doma cijele praznike...Ne moraš ti sa mnom ako nećeš.."-Marco nije dugo okljevao,samo je rekao:"Pa...Da vidimo...Kamo bi mogao poći jean 10-godišnjak?"-pogledala sam ga kao da ne mogu vjerovati,moram priznati da sam se iznenadila:"Znači li to da ipak ideš sa mnom?"
"Pa,ionako nemam što pametnije za raditi...".prozborio je,a ja nisam mogla da ga ne zagrlim,bila sam tako sretna.
Okrenuli smo se u suprotnom smjeru od onog u kojem je Katie pošla i krenuli u potragu....
